Zagrebački orkestar ZET-a – večer elegancije, ritma i tradicije
Postoje koncertne večeri koje ostanu zapisane ne samo u programima i kalendarima, nego u osjećaju — onom tihom, prepoznatljivom, koji nosimo kući poput dragocjenog suvenira. Takva je bila i večer 21. studenoga u Centru za kulturu Maksimir, gdje je Zagrebački orkestar ZET-a još jednom dokazao da glazba može biti i toplina i elegancija, i povijest i sadašnjost istodobno.
Od prvog tona, orkestar je pozornicu pretvorio u prostor u kojem se Zagreb ponovno prepoznao: romantičan, profinjen, ponekad nostalgičan, uvijek svoj. Večer je započela skladbama koje su publiku nježno provele kroz niz poznatih melodija, stvarajući atmosferu u kojoj je svatko mogao pronaći svoju uspomenu.
Nastup Ivane Starčević i Ivana Colarića, unio je dodatnu toplinu i scensku mekoću. Njihovi glasovi stopili su se s orkestrom poput savršeno uštimanog poglavlja: ‘Savremena koračnica’, ‘Concerto d'Amore’, ‘Memory’, ‘Sway’,’Just a Gigolo’, praizvedba ‘Putevima plavih pruga’ i druge melodije pod umjetničkom palicom dirigenta i voditelja orkestra, Hrvoja Pintarića čudesno su oživjele pred publikom.
O ZET-ovom orkestru teško je pisati samo faktografski. Oni nisu tek ansambl, oni su dio identiteta Zagreba — institucija koja gotovo stoljeće njeguje glazbenu tradiciju grada. Osnovan 1927., orkestar je od prvih promenadnih koncerata na Zrinjevcu, preko sudjelovanja u najranijim radioprijenosima, pa sve do nastupa na povijesnim i svečanim događajima, stalni je svjedok i sudionik zagrebačke kronike.
Njegovi članovi dolaze iz različitih profesija — liječnici, arhitekti, glazbenici, profesori, studenti, ZET-ovi zaposlenici — svi okupljeni istom strašću. Možda je upravo u tome tajna njihove posebnosti: glazbu stvaraju ne samo profesionalno, nego i životno, posvećeno, srcem. Njihova međunarodna gostovanja, albumi posvećeni filmskoj glazbi, vodstvo Zagreb Wind and Brass Festivala, nastupi pred Papom Franjom, predsjednikom Republike Hrvatske i brojnim kulturnim institucijama svjedoče o orkestru koji živi modernim korakom, ali nikada ne zaboravlja svoje korijene. A korijeni su — duboko zagrebački.
Za sve ljubitelje kulturne baštine, glazbe, tradicije i ljepote koja ne blijedi, ovo nije bio samo koncert. Bio je to zagrebački zagrljaj. I obećanje da će glazba — dok god postoji ZET-ov orkestar — nastaviti živjeti kao soundtrack našega grada.
Piše: Rosie Kugli; Facebook, Zagrebački Reflektor, 23.11.2025.
