Današnje zgrade su nastajale od početka 19. stoljeća. Na njihovim fasadama su vidljivi različiti graditeljski stilovi od klasicizma i neostilova 19. stoljeća, bidermajera i secesije do moderne i postmoderne.
Spomenik banu Josipu jelačiću, po kojemu trg nosi ime, svečano je otkriven 15. prosinca 1866., a tad je zabilježeno i jedno od prvih službenih muziciranja na trgu. Njegov povratak 1990. nakon uklanjanja 1947. obilježila je velika proslava u kojoj je uz brojne renomirane izvođače sudjelovao i naš orkestar.

Ploha trga s urbanom opremom preuređena je povodom Univerzijade 1987., kad je u potpunosti pretvoren u pješačku zonu i dobio fontanu na mjestu povijesnog zdenca Manduševca, izvora koji je opskrbljivao Zagreb vodom do kraja 19. stoljeća. Uz izvor se veže i legenda o nastanku imena grada. Naime, jednoga sunčanog dana stari, drevni ban, umoran i žedan, na povratku iz bitke reče lijepoj djevojci Mandi da mu zagrabi vode s izvora. Tako je izvor dobio ime Manduševac, a grad ime Zagreb.

Prostor je to koji objedinjuje mnoge građevine javne, društvene, obrazovne i kulturne namjene u skladan urbanistički sklop, pa se tako na njemu nalaze Hrvatsko narodno kazalište, Muzej za umjetnost i obrt, Glazbena akademija, zgrada Sveučilišta u Zagrebu koju danas dijele Rektorat i Pravni fakultet, a nezaobilazne su i skulpture velikana Ivana Meštrovića "Zdenac Života” ispred HNK te "Povijest Hrvata” čiji se brončani odljev nalazi na zgradi Rektorata.

Tad moderna šetnica s popularnim kavanama koje su okupljale društvenu kremu grada - u kavani zvanoj „Promenada“ okupljali su se viđeni ljudi - političari, pisci, umjetnici, profesori t glumci i pjevači iz gornjogradskog kazališta - danas je pomalo zaboravljeni javni prostor koji oživi samo ponekad sezonski pri organizaciji pojedinih kulturnih događaja.
Nova promenada proširena je zemljištem što ga je gradu darovao Ludovik pl. Jelačić kad je umjesto nekadašnje kapucinske crkve Blažene Djevice Marije na Gradecu 1826. sagradio palaču. Na mjestu darovanog vrta uređen je prvi javni perivoj – Park Grič. Današnji izgled i ambijent povijesno-arheološkog parka prostor je dobio 2017. godine nakon preuređenja po projektu prof. Marijana Hržića, a tijekom arheoloških istraživanja pronađene su važne arhitektonske strukture. U sredini parka je kopija fontane Ivana Rendića “Vodometa” (1881.)
Koliko je taj prostor bio važan za društveni život Zagreba između dva rata govori činjenica da je upravo tamo Zagrebačka filharmonija 1936. održala niz koncerata kojima je ravnao Lovro pl. Matačić, jedan od najvažnijih hrvatskih dirigenata.

Prvotna rješenja trga sadržavala su spomenik s elementima vode, no s vremenom je on zamijenjen Znamenom ulaska u EU – žutom zvijezdom na kojoj se nalazi crvena kocka – kao spomenik s datumom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji – 1.7.2013., te suvremeni stambeno-poslovni kompleks Ban Centar arhitekta Otta Barića, Svebora Andrijevića i Senke Dombi, u kojoj je smještena i Kuća Europe.

Osim brojnih historicističkih i secesijskih palača koje obrubljuju prostor trga, ističe se slobodnostojeća zgrada Umjetničkog paviljona postavljena u centralnoj osi.
Izložbeni paviljon otvoren je u Zagrebu izložbom Hrvatskog salona 1898. s manifestnim nastupom hrvatske secesije a kuriozitet je da je izgrađen montažno-demontažnim metalnim skeletom, prvobitno korištenim za gradnju nacionalnog paviljona za izlaganje umjetnina i povijesnih spomenika na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Prema ideji Vlaha Bukovca, hrvatski paviljon je nakon budimpeštanske izložbe demontiran te je njegova konstrukcija poslužila za izgradnju nove građevine Umjetničkog paviljona. Pristupne stube glavnog ulaza ukrašene su alegorijskim prikazima slikarstva i kiparstva Rudolfa Valdeca, suterenskoj je etaži svojedobno (1925.-1947.) djelovao Muzej grada Zagreba.
Na plohi trga postavljen je spomenik kralju Tomislavu, djelo Roberta Frangeša Mihanovića iz 1938. godine, a neobarokni hortikulturno uređeni prostor zaštićeni je spomenik parkovne arhitekture.
Danas je i dalje je važno prometno gradsko žarište koje na sjecištu brojnih tramvajskih linija povezuje putnike željeznice s javnim gradskim prijevozom grada Zagreba.

Službeno miu je ime dugo bilo Ilički trg, prema ulici na kojoj se nalazi. Izgradnjom Grossove kuće s istočne strane 1928. godine trg je potpuno omeđen, a dodijeljen mu je naziv Pejačevićev trg, prema hrvatskom banu Ladislavu Pejačeviću. To ime zatim nosi sve do 1946. godine, kada ga se poslije Drugog svjetskog rata preimenovalo u Britanski trg.

Smješten na dolini potoka Kraljevec, koji je potpuno nadsvođen 1904., te na sjecištu nekoliko prometnica prema zapadnim padinama Podsljemena i posjedima imućnijih građana, razvio se kao drugo po važnosti tržno središte Zagreba. Provizorno je uređen već 1888. a konačna regulacija uslijedila je tek natkrivanjem potoka.
Planirana zgrada tržnice, po već izrađenom projektu sa secesijskim elementima, nije izgrađena, a umjesto spomenika na južnom dijelu trga uz ilicu, 1908. sagrađen je javni zahod. Godine 1928. godine uređena je tramvajska čekaonica, koja zauzima dio južnog dijela trga, prema Ilici, a 1930-tih opremljen je kioscima i javnim satom.
Poprsje istaknutog hrvatskog glazbenika Blagoja Berse, koje je 1973. postavljeno na početku Ulice Pantovčak, premješteno je 2017. na obnovljenom postolju na novouređenu zelenu površinu na sjevernoj strani trga.

I dalje živi kao urbano tržno središte, a posebno je živo nedjeljom kad se na tržnici odvija tradicionalni sajam antikviteta kao omiljeno sastajalište građana.

Zagrebačka uspinjača, dugačka samo 66 metara, smatra se jednom od najkraćih na svijetu, a prvi je oblik organiziranog javnog prijevoza u Zagrebu te datira iz 1890. kad je 8. listopada svečano otvorena. Isprva je bila na parni pogon koji je 1934. zamijenjen električnim, a zaštićena je kao spomenik kulture.
Prva sveobuhvatna obnova bila je 1974. a 2025., nakon 135 godina rada, temeljito je obnovljena i ponovno puštanje u pogon očekuje se u ožujku 2026.
Na uglu Tomićeve ulice i Ilice, na kućnom broju 22, nalazi se nekadašnji dom Stjepana Moyesa, tada zagrebačkog kanonika, profesora na zagrebačkoj Akademiji i člana ravnateljstva Glazbenog zavoda.

Od najstarijeg javnog prostora u Donjem gradu - sajmišta - osnovanog prije 200 godina, do današnjeg izgleda urbanog perivoja i statusa spomenika parkovne arhitekture, Trg Nikole Zrinskog, popularni Zrinjevac, prošao je mnoge preobrazbe.

Pročelja trga čine historicističke palače, bogato parterno uređenje nadopunjavaju skulpture – poprsja važnih osoba iz hrvatske prošlosti a urbana oprema čini važan dio ambijenta trga i parka, pa su tako na njemu postavljena i dva mini simbola Zagreba i Zrinjevca, oba izrađena po nacrtu arhitekta Hermana Bolléa; na sjevernom dijelu trga 1884. podignut je meteorološki stup, a glazbeni paviljon u središtu od 1891. predstavlja svojevrsno glazbeno srce Zagreba.
Danas je tradicija oživjela pa se u njemu opet održavaju brojni koncerti i druga zbivanja, a naročito je živo u vrijeme Adventa s mnoštvom posjetitelja iz Hrvatske i inozemstva.