Više od 119 godina Puhački orkestar Marezige povezuje glazbenike svih generacija pod sloganom "Prijatelji stvaraju glazbu, a glazba stvara prijatelje" i važan je dio života i tradicije mjesta, jer se ljubav prema glazbi prenosi s koljena na koljeno. 

Danas orkestar broji više od 50 članova, među kojima je sve više mladih. Važna prekretnica u razvoju orkestra bilo je osnivanje odjela Glazbene škole Koper u Marezigama 2001. godine. Ovaj odjel postao je izvor mladih glazbenika koji se svake godine pridružuju orkestru, osiguravajući time njegovu budućnost. Gotovo 120 godina tradicije dragocjena je baština koju moramo sačuvati i njegovati za buduće generacije. Puhački orkestar Marezige redovito sudjeluje na natjecanjima, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, gdje postiže iznimne rezultate. 

Osim toga, svake godine nastupa na raznim festivalima, koncertima i događajima u zemlji, u Gradskoj općini Koper, u Sloveniji i inozemstvu. Gostovali su u susjednoj Italiji, Hrvatskoj, Austriji, kao i u udaljenijim zemljama poput Španjolske, Francuske, Sjeverne Makedonije i Češke. Članovi orkestra posebno su ponosni na svoja četiri samostalna koncerta koja pripremaju svake godine: Koncert za Majčin dan, Reviju puhačkih orkestara, Probe pod zvijezdama i Božićno-novogodišnji koncert. Ovi događaji postali su tradicionalni i privlače brojne ljubitelje glazbe. Od 2023. godine orkestar djeluje pod umjetničkim vodstvom Andraža Cenciča, koji svojom strašću i znanjem vodi orkestar do novih umjetničkih postignuća. U proljeće iste godine, na natjecanju Slovenske udruge orkestara u Krškom, osvojili su zlatnu plaketu, što je izniman uspjeh i potvrda njihove kvalitete i razvoja.

Andraž Cencič (1988.) je diplomirani i majstor trombonist koji se sve više etablira kao dirigent i pedagoški mentor. Studirao je trombon na Glazbenom sveučilištu u Freiburgu kod prof. Branimira Slokara, gdje je diplomirao i magistrirao s odličnim uspjehom. Usavršavao se na brojnim majstorskim tečajevima kod međunarodno priznatih profesora i koncertnih majstora. Od 2012. predaje trombon i bas limene puhače instrumente u Glazbenoj školi Koper i umjetničkom odjelu Gimnazije Koper. Svojim pedagoškim radom redovito postiže izvrsne rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a njegovi učenici aktivno sudjeluju u komornim i orkestralnim ansamblima te kulturnom životu šire zajednice. Kao dirigent vodi Puhački orkestar Glazbene škole Koper (od 2016.), s kojim se uspješno predstavlja na brojnim nastupima i susretima. Od 2022. dirigent je i Puhačkog orkestra Marezige, s kojim je u prvoj godini djelovanja osvojio zlatnu plaketu na državnom natjecanju Slovenske udruge orkestara. Godine 2022. završio je trogodišnju školu za dirigente puhačkih orkestara pri talijanskoj organizaciji ANBIMA, koju vodi poznati dirigent Marco Somadossi. Njegovo dirigentsko znanje temelji se na širokom razumijevanju orkestralnog repertoara, analize partitura, aranžiranja i umjetničkog vođenja ansambala. Redovito se usavršava na stručnim seminarima pod mentorstvom renomiranih dirigenata poput Thomasa Dossa, Jana van der Roosta, Simona Perčiča i Mira Sajea. Njegov rad karakterizira profesionalnost, predanost i velika motivacijska snaga, kojom uspješno razvija orkestralnu aktivnost među mladima i u širem lokalnom okruženju.

Szigetvári Ifjúsági Fúvószenekar (Puhački orkestar mladih Sigeta) osnovao je 1986. godine András Deichler s učenicima Glazbene škole Szigetvára. Prvi koncert održali su na Danima Zrinskog 1987. godine, nakon čega je uslijedilo više od 1000 drugih koncerata. Redovito sudjeluju na nacionalnim i međunarodnim festivalima puhačkih orkestara, a organizirali su ih i u Szigetváru. Održavaju koncerte na regionalnim kulturnim događajima i organiziraju posebne turneje.

Njihov prvi koncert u inozemstvu bio je u Hrvatskoj, u Slatini, partnerskom gradu Szigetvára,1989. godine. Nakon toga posjetili su mnoge europske zemlje, Njemačku, Italiju, Hrvatsku, Finsku, Poljsku, Rumunjsku i Tursku. 21. lipnja 2001. godine održali su 13 koncerata u županiji Baranja povodom Međunarodnog dana glazbe, tijekom 12 sati. Sljedeće godine održali su 22 koncerta tijekom 24 sata u lukama jezera Balaton.

Godine 2011. proslavili su 25. obljetnicu osnutka Orkestra koncertima u Szigetváru i regiji te izdavanjem knjige („Puhali smo prije 25 godina“) i 2. CD-a Orkestra. Godine 2013. Orkestar je stekao istaknutu zlatnu kvalifikaciju u kategoriji „B“ WASBE-a. Godine 2016., u spomen na Nikolu Zrinskog, kapetana Sigeta 1566. godine, održali su 23 koncerta tijekom 1566 minuta u lukama Balatona na brodu, a Orkestar je dobio ime Nikole Zrinskog. Godine 2018. Orkestar je dobio nagradu Baranya Prima. Nakon trećeg vala pandemije COVID-a, Orkestar je održao 46 koncerata tijekom 2 dana u Sigetu.

2026. godina obilježava 40. obljetnicu. Puhački orkestar Nikola Zrinski s velikim zadovoljstvom prihvatio je poziv na 9. Zagreb Wind and Brass Festival.

András Deichler diplomirao je 1982. kao profesor trombona na Glazbenoj školi Liszt Ferenc u Pečuhu, a 2015. je magistrirao. Godine 1986. osnovao je Szigetvári Fúvószenekar i diplomirao kao dirigent puhačkog orkestra. Kao dirigent Orkestra i ravnatelj Zaklade Za puhački orkestar Szigetvára, organizirao je mnoge nacionalne i međunarodne festivale puhačkih orkestara u Szigetváru i nekoliko posebnih koncertnih turneja. Ima važnu ulogu u kulturnom životu Szigetvára i glazbenom obrazovanju mladih.

Dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovini u Zenici je stiglo mnogo toga novog što je izmjenilo ustaljenu kolotečinu života ondašnje kasabe na lijevoj obali rijeke Bosne. Prvo industrijsko preduzeće (1880.) bio je Rudnik mrkog uglja zbog kojeg je tadašnja vlast naselila u Zenici brojne porodice majstora, zanatlija, inžinjera i stručnjaka iz Češke, Slovenije i drugih područja austrougarskog carstva. Među njima je bilo i onih koji su se u slobodno vrijeme bavili muzikom i svirali, na do tada žiteljima Zenice nepoznatim instrumentima (limeni i drveni duvački). 

Između dva svjetska rata u Zenici je postojalo i djelovalo nekoliko limenih glazbi. Jedna od njih je i Rudarska limena glazba koja je osnovana 1926. godine. Rudarska limena glazba, kako se nazivala od osnutka 1926. do 1946. godine, nastala je na ideju žitelja rudarskih kolonija i trokuća u kojima su stanovali zanatlije, činovnici i inžinjeri. Glavni nosioci ideje o njenom osnivanju bili su ljudi češkog i slovenačkog porijekla. Alfred Cirkle vodio je glazbu od prvog dana do 1928. godine, kada je brojala 21 člana. U to vrijeme rudarski glazbenici svirali su na raznim proslavama, praznicima, dočecima velikodostojnika austrougarskog carstva, kako u Zenici tako i izvan nje. Od 1928. do 1935. godine Rudarskom limenom glazbom rukovodio je Rudlof Šuh. Pomena vrijedno je da su članovi ove glazbe 27. maja 1928. godine svirali na svečanosti u povodu otvaranja sportskog stadiona na Skenderiji u Sarajevu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Rudarska limena glazba nije smjela nastupati na javnim mjestima.

Tek 1. maja 1945. godine nastupila je pred Rudarskom zadrugom u donjoj rudarskoj koloniji što je privuklo veći broj građana tek, od fašizma, oslobođene Zenice. Od 1945 – 1976. godine Rudarska limena glazba dobiva nazive „Gradski duvački orkestar“ i Duvački orkestar Doma kulture „Nedeljko Radić“ Zenica. Duvački orkestar je doživio pravi procvat 1958. godine dolaskom pokojnog maestra Nikole Putića. Naime, otvaranjem kursa za duvačke instrumenta za stariji uzrast zainteresovanih građana, kojim je on rukovodio, vrlo brzo Duvački orkestar dobio je konačnu fizionomiju, imao je 42 člana i punu zastupljenost svih instrumenata. Među najsvijetlije trenutke u historiji ovog orkestra spada i lični poziv predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita da zajedno sa rudarskom glazbom iz Kaknja nastupi i učestvuje na Prvomajskoj paradi u Beogradu 1964. godine. Sticajem okolnosti te godine, zbog odlaska u Beograd, nisu mogli svirati tradicionalnu prvomajsku budnicu , što se u Zenici obilježava od samog osnivanja na radost svih građana. Slijedom događaja 1977. godine Zenica je bila domaćin Festivala duvačkih orkestara na nivou SR BiH. Nakon toga uslijedili su nastupi na festivalima u Drvaru (1979.) i Čapljini (1986.) gdje je Duvački orkestar osvojio „Grand prix“ i proglašen za najuspješniji duvački orkestar u zadnjih 10 godina.

Dokumenti i usmene predaje govore da su u Zenici od 1976. do 1982. postojala dva orkestra. Jedan pri domu kulture, a drugi u Rudniku mrkog uglja koji je ponovo osnovan, a sačinjavali su ga mahom mladi muzičari. U to vrijeme oba orkestra je uspješno vodio vrsni muzičar Vladimir Mijatović. Godine 1986. dolazi do njihovog ujedinjenja u jedan Duvački orkestar, koji je djelovao i imao prostorne uslove za rad do početka proteklog rata, od kada se takoreći „potucao od nemila do nedraga“ da bi utočište pronašao 1995. godine u KUD „Željezara“. Od 1995. godine Duvački orkestar djelovao je kao sekcija pri KUD „Željezara“ sve do 2021. godine kada se ponovo osamostaljuje i počinje sa samostalnim radom. Zahvaljujući mladim entuzijastima i muzičarima koji su svojim zalaganjem i trudom vratile Duvački orkestar na staze stare slave. S toga, Duvački orkestar od 2010. traje kao reprezent Bosne i Hercegovine na brojnim festivalima širom Europe (Mađarska, Slovenija, Francuska, Španija).

 Trenutni dirigent Duvačkog orkestra je profesor Nedim Telalović, a orkestar broji 30 članova.

Greenhill Big Band danas ima više od dvadeset članova, a osnovan je 2012. godine. Počeo je kao trio u kojem su svirali Bruno Baršić, Tomislav Maretić i Edi Terlević, svi infektolozi. Jazz pijanist Marijan Gruber rado im se pridružio pa su održavali probe u Ilici 53, u stanu legendarnog Franje Klarića – Franca. Susjedima nije odgovaralo da taj 'mali' sastav koji se sastojao od ritam sekcije, tri trube i jednog trombona, svira i 'smeta' djeci, pa se preselio u prostorije Zarazne bolnice, čija je adresa bila Zeleni brijeg. Tako je i nastalo ime benda, a nakon toga, probe su se preselile u Školu narodnog zdravlja Andrija Štampar.

S vremenom, mali je sastav prerastao u pravi big band, jer su muzičari samo dolazili i ostajali.

Voditelj orkestra je dr. Bruno Baršić, koji svira trubu, aranžira i dirigira, a na 'užas' ostalih čak povremeno i pjeva, međutim sve zajedno drži na okupu svojim entuzijazmom i ljubavlju prema glazbi i ljudima. Orkestar izvodi poznate jazz-standarde u swing aranžmanu koji u ljudima budi želju za plesom, izaziva pozitivne vibracije, a neki kažu da dobro utječe i na zdravlje.

Dob članova kreće se od 17 godina, a gornja granica ne postoji. Zanimanja i profesije su raznolike, pa tako u orkestru sviraju liječnici, odvjetnici, IT-inženjeri, studenti raznih fakulteta, poduzetnici, fotografi, književnici, profesionalni muzičari, penzioneri i oni koji još nisu počeli raditi. Upravo taj spoj iskustva i mladosti čini zajedništvo koje se čuje i u izvedbi.

Orkestar često nastupa u Centru za kulturu Maksimir, CK Trešnjevka, CK Prečko, HGZ, na festivalima puhačke glazbe, jazz festivalima, u dvorani Vatroslav Lisinski i na raznim drugim događanjima u Zagrebu.

Hrvoje Pintarić rođen je 1971. u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Studij roga nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje diplomira 1995. u klasi profesora Stjepana Mateića. Za vrijeme studija postaje član Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske, gdje aktivno radi do jeseni 1996. godine, nakon čega slijedi jednogodišnje usavršavanje u Pragu kod profesora Zdeneka Tylšara. Od 1997. do 2004. prvi je hornist Dubrovačkog simfonijskog orkestra, s kojim ostvaruje solističke nastupe, od 2004. živi i radi u Zagrebu kao član orkestra opere Hrvatskog narodnog kazališta, a od 2018. profesor je roga i voditelj puhačkog orkestra na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Intenzivno se bavi pedagogijom, komornom glazbom, sudjeluje na renomiranim brass-festivalima te kontinuirano koncertira u Hrvatskoj i inozemstvu kao solist s pijanisticom Tamarom Jurkić Sviben. U suradnji s Tamarom Jurkić Sviben ostvario je više praizvedbi novih djela hrvatske glazbene baštine za rog i klavir (Prohaska, Bobić, Uhlik, Kabiljo, Grubačević...) te nosač zvuka Signali s djelima hrvatskih skladatelja za rog i klavir.

Od jeseni 2015. umjetnički voditelj Zagrebačkog orkestra ZET-a je Hrvoje Pintarić.

Hrvoje Pintarić rođen je 1971. u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Studij roga nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje diplomira 1995. u klasi profesora Stjepana Mateića. Za vrijeme studija postaje član Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske, gdje aktivno radi do jeseni 1996. godine, nakon čega slijedi jednogodišnje usavršavanje u Pragu kod profesora Zdeneka Tylšara. Od 1997. do 2004. prvi je hornist Dubrovačkog simfonijskog orkestra, s kojim ostvaruje solističke nastupe, od 2004. živi i radi u Zagrebu kao član orkestra opere Hrvatskog narodnog kazališta, a od 2018. profesor je roga i voditelj puhačkog orkestra na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Intenzivno se bavi pedagogijom, komornom glazbom, sudjeluje na renomiranim brass-festivalima te kontinuirano koncertira u Hrvatskoj i inozemstvu kao solist s pijanisticom Tamarom Jurkić Sviben. U suradnji s Tamarom Jurkić Sviben ostvario je više praizvedbi novih djela hrvatske glazbene baštine za rog i klavir (Prohaska, Bobić, Uhlik, Kabiljo, Grubačević...) te nosač zvuka Signali s djelima hrvatskih skladatelja za rog i klavir.